Uzročnik: virus Herpes simplex

Inkubacija: 2 do 12 dana.

Način prijenosa: vaginalni, analni ili rjeđe i oralni spolni odnos s osobom koja na koži ima zarazne promjene.

Znakovi bolesti: svrbež, bolnost, pekuće boli pri mokrenju, povećani okolni limfni čvorovi, loše osjećanje, vrućica. Kasnije na spolovilu nastaju gnojni mjehurići koji s vremenom puknu, a na njihovu mjestu ostaju bolni čirevi koji zacijele za nekoliko tjedana. Budući da je infekcija virusom herpesa kronična, tegobe se mogu ponavljati - ponovne pojave bolesti izazivaju npr. stres, temperaturne promjene, sunčanje, spolni odnos, menstruacija.

Liječenje: herpes liječimo protuvirusnim lijekovima, obično u obliku tableta, a mogu i masti.

Uzročnik: Virusa koji uzrokuju hepatitis ima više, a spolno se prenose osobito virusi hepatitisa B i C, ponekad i hepatitis A. Infekciju virusom hepatitisa B može pratiti i infekcija virusom hepatitisa D.

Inkubacija: nekoliko tjedana ili mjeseci.

Način prijenosa: virusi hepatitisa prenose se nezaštićenim spolnim odnosima pri kojima krv ili druge tjelesne tekućine (sperma, vaginalni iscjedak...) zaražene osobe uđu u tijelo zdrave osobe. Ne prenose se ljubljenjem, milovanjem ili drugim bližim tjelesnim dodirima, osim hepatitisa A koji se pretežno prenosi fekalno-oralnim putem, dakle osobito u sredinama s lošom higijenom.

Znakovi bolesti: mogu biti vrlo raznoliki. Kod mnogih oboljelih infekcija protječe bez njih, dok se kod drugih javljaju povišena tjelesna temperatura, mučnina, povraćanje, bolovi u gornjem dijelu trbuha i žutica. Simptomi obično nestanu za nekoliko tjedana, a povišena temperatura može potrajati dulje. Kronični oblik hepatitisa može uzrokovati cirozu jetre ili rak jetre.

Liječenje: specifičnog liječenja zasad nema, bolesnicima samo ublažavamo tegobe. Kod nekih se primjenjuju lijekovi za jačanje imunosnog odgovora organizma. Najučinkovitiji način sprječavanja infekcije virusom hepatitisa B je cijepljenje.

Način prijenosa: HIV se prenosi nezaštićenim spolnim odnosima pri kojima krv ili druge tjelesne tekućine (sperma, vaginalni iscjedak...) zaražene osobe uđu u tijelo zdrave osobe. Ne prenosi se ljubljenjem, milovanjem ili drugim bližim tjelesnim dodirima.

Inkubacija: od infekcije do prvih simptoma obično prođu 2-4 tjedna.

Znakovi bolesti: 1. primarna infekcija HIV-om: vrućica, povećani limfni čvorovi, crvenkasti osip po tijelu, i po dlanovima i tabanima, bolovi u mišićima, proljev. Ti simptomi obično nestanu za 1-4 tjedna.
2. latentno razdoblje: osim povećanih limfnih čvorova kod nekih oboljelih, u tom razdoblju, koje može trajati nekoliko godina, znakovi bolesti izostaju.
3. rana simptomatska infekcija: javlja se nakon više godina latencije. Za nju su karakteristični tzv. simptomi B: kožni osip, gljivične upale, herpes zoster (pojasasti herpes), zahvaćenost živčevlja, vrućica.
4. aids (sindrom stečene imunodeficijencije): teške virusne i bakterijske infekcije različitih organa, upale pluća, oportunističke infekcije, tuberkuloza, zahvaćenost središnjeg živčanog sustava (demencija, encefalitis), Kaposijev sarkom kod mlađih, limfomi, rak vrata maternice.

Liječenje: prosječni očekivani životni vijek zaraženih HIV-om je bez odgovarajućeg liječenja otprilike 10 godina. Lijekovi koji koče razmnožavanje virusa posljednjih su godina bitno smanjili smrtnost i produljili očekivani životni vijek zaraženih.

Uzročnik: stidna uš.

Inkubacija: nekoliko dana.

Način prijenosa: spolni način zaraze nije obvezan jer se može prenijeti svim bližim tjelesnim dodirima, posteljinom i slično.

Znakovi bolesti: na dlačicama oko spolovila i anusa, a rjeđe i drugdje po tijelu, mogu se uočiti stidne uši. Bolest obično prati svrbež spomenutih područja.

Liječenje: obično je dovoljno pranje šamponom protiv uši koji se može kupiti u ljekarnama. Odjeću i posteljinu operemo i izglačamo.

Uzročnik: Sarcoptes scabiei.

Inkubacija: nekoliko dana ili tjedana.

Način prijenosa: kako spolnim odnosima tako i drugim bližim tjelesnim dodirima.

Znakovi bolesti: obično su vidljivi hodnici u potkožju koje buši ženka i u njih odlaže jajašca. Prisutni su osobito na područjima gdje je koža mekša (između prstiju, na unutarnjoj strani ruku, na trbuhu…). Zahvaćena koža jako svrbi, osobito kada se zagrije (nakon tuširanja, noću...).

Liječenje: liječnik obično propiše mast kojom je potrebno više dana mazati cijelo tijelo bez pranja između. Na kraju liječenja potrebno je rublje i posteljinu prokuhati i izglačati.

Uzročnik: bakterija Neisseria gonnorhoeae (gonokok).

Inkubacija: 2-5 dana.

Način prijenosa: najčešće nezaštićenim spolnim odnosima.

Znakovi bolesti: kod muškaraca uočavamo upalu mokraćne cijevi s gustim, tamnožutim iscjetkom koji je često vidljiv na donjem rublju, te s pekućim bolovima tijekom mokrenja. Rjeđe se upala može proširiti i na prostatu ili pasjemenik. Kod žena infekcija često ne uzrokuje tegobe. Kod otprilike polovice zaraženih žena javlja se upala vrata maternice i mokraćne cijevi, s pekućim bolovima tijekom mokrenja te svrbežom rodnice. Kronična neprepoznata infekcija može uzrokovati upalnu bolest zdjelice sa zahvaćenošću jajovoda i posljedičnom neplodnošću.

Posebne lokalizacije: zbog prakticiranja različitih spolnih tehnika (oralni, analni spolni odnosi) infekcija ovom bakterijom može uzrokovati i upale u usnoj šupljini ili u rektumu. Neprepoznata infekcija gonokokom rjeđe može prijeći u generalizirani oblik sa zahvaćenošću kože, tetiva i zglobova.

Liječenje: bolest liječimo antibioticima. Nerijetko je dovoljna jedna jedina doza.

Uzročnik: Treponema pallidum.

Inkubacija: 2-3 tjedna.

Način prijenosa: Većinom spolnim kontaktom s osobom koja na koži ima zarazne promjene.

Znakovi bolesti: na mjestu ulaska bakterije u tijelo (obično spolovilo, rjeđe drugi dijelovi tijela) pojavljuje se čvorić koji se ubrzo pretvara u čir koji je karakteristično bezbolan (tvrdi čankir). I bez liječenja zacijeli za nekoliko tjedana, a već tijekom početne faze dolazi do rasapa bakterija po cijelom tijelu. U četvrtini slučajeva nekoliko tjedana ili mjeseci nakon toga javlja se sekundarni sifilis sa sistemskim znakovima (vrućica, glavobolja, bolovi u mišićima, upaljeno grlo…), povećanim limfnim čvorovima i točkastim osipom koji zahvaća cijelo tijelo (i dlanove i tabane). I znakovi sekundarnog sifilisa s vremenom spontano nestaju te nastupa latentna faza bez znakova bolesti. Kod otprilike četvrtine zaraženih nakon nekoliko godina (može i nakon 25 do 30) razvija se kasni sifilis s teškom zahvaćenošću kože, srca, krvnih žila ili središnjeg živčanog sustava.

Liječenje: potrebno je produljeno liječenje antibioticima.

Uzročnik: Haemophilus ducreyi. Infekcija ovom bakterijom kod nas je rijetka, a raširena je u Africi, jugoistočnoj Aziji, Srednjoj i Južnoj Americi.

Inkubacija: 4-10 dana, rjeđe i dulje.

Način prijenosa: nezaštićenim spolnim odnosima.

Znakovi bolesti: na mjestu ulaska bakterije u tijelo (obično na spolovilima) nastaju crvenilo i oteklina, a kasnije gnojna tvorba koja se razvija u bolan čir. Njih može biti i više. Kod otprilike polovice zaraženih prisutni su povećani i bolni preponski limfni čvorovi koji se mogu ukapljiti i spontano probiti.

Liječenje: bolest liječimo antibioticima.

Uzročnik: Chlamydia trachomatis. Bolest je karakteristična osobito za Afriku, Indiju, dijelove jugoistočne Azije i Karipsko otočje.

Inkubacija: 3-12 dana.

Način prijenosa: nezaštićenim spolnim odnosima.

Znakovi bolesti: primarna infekcija: upala sluznice spolovila s čirom koji spontano zacijeli za nekoliko dana. Sekundarna infekcija: nakon 2-6 tjedana upala se širi na preponske limfne čvorove koji jako oteknu, mogu se ukapljiti, sliti i probiti.

Liječenje: i ovu bolest uspješno liječimo antibioticima.

Uzročnik: Chlamidia trachomatis.

Inkubacija: otprilike 5-10 dana.

Način prijenosa: gotovo uvijek nezaštićeni spolni odnos sa zaraženom osobom.

Znakovi bolesti: kod muškaraca upala mokraćne cijevi očituje se pekućim bolovima tijekom mokrenja te vodenastim ili sluzavim iscjetkom. Upala se može proširiti i na pasjemenik i prostatu. Kod žena se klamidijska infekcija najčešće očituje kao upala vrata maternice s iscjetkom iz rodnice i bolovima. Često je pridružena i upala mokraćne cijevi s pekućim bolovima tijekom mokrenja. Neliječena infekcija može dovesti do razvoja kronične upalne bolesti zdjelice s posljedičnom neplodnošću. I kod muškaraca i kod žena može se javiti i upala rektuma.

Liječenje: bolest liječimo kombinacijom antibiotika.

Oboljenje: Više od 30 vrsta virusa iz skupine HPV može uzrokovati infekciju kože penisa i ženskog spolovila te sluznice rodnice i rektuma. Većina ljudi koji se zaraze ne pokazuje znakove upale i tijelo samo iziđe na kraj s virusom. Neki virusi predstavljaju veći rizik i mogu pridonijeti promjenama sluznice vrata maternice i razvoju raka vrata maternice, rodnice, stidnih usana, anusa ili penisa. Drugi HPV virusi predstavljaju manji rizik i uzrokuju promjene u obliku bradavica na genitalnim organima koje se pojavljuju nekoliko tjedana ili mjeseci nakon kontakta sa zaraženom osobom ili možda nikada. Virus živi u koži ili sluznici.

Način prijenosa: Zarazimo se tijekom nezaštićenog spolnog odnosa. Većina infekcija protječe asimptomatski pa osobe niti ne znaju da šire spolno prenosivo oboljenje. Zaražena trudnica tijekom poroda rijetko prenese infekciju na dijete.

Sprječavanje: Najbolja zaštita su sigurni spolni odnosi sa stalnim, zdravim partnerom od povjerenja. Infekcija HPV-om može se prenijeti i uz uporabu lateks kondoma. Uporaba kondoma ipak je povezana s nižim rizikom za rak vrata maternice i ostala s HPV-om povezana oboljenja. Na tržištu postoji cjepivo s nekoliko sojeva virusa. Pokazalo se vrlo učinkovitim kod djevojaka koje još nisu bile u kontaktu sa sojevima HPV virusa, a manje učinkovitim kod onih koje su se s tim sojevima već susrele. Cijepimo trima dozama cjepiva, druga i treća doza slijede nakon 2 i 6 mjeseci od prve doze. Cijepljenje ne sprječava razvoj 30% rakova vrata maternice i 10% genitalnih bradavica. Zato je za sigurnost svejedno potrebno poštovati sve preventivne mjere. Cjepivo ne liječi posljedice infekcije virusom.

Liječenje: Samu infekciju ne možemo liječiti. U većini slučajeva se s vremenom (dvije godine) virus izluči. Možemo liječiti samo promjene na koži (bradavice) i prekanceroze vrata maternice (PAPA). Redoviti ginekološki pregledi zato su važni i za praćenje stanja sluznice vrata maternice te rano otkrivanje rakovih promjena na vratu maternice.