Uhapse ih 12 puta godišnje. Treba li ovim ženama puniti zatvore?

Dok veći dio Europe ide prema liberalizaciji prostitucije, u javnoj raspravi je novi prijedlog zakona koji propisuje desetak puta veće novčane kazne nego dosad, a u nekim slučajevima i 40 dana zatvora. Eksperti kažu: Zakon je na terenu neprovediv, ako je nije iskorijenila Saudijska Arabija, nećemo ni mi

Ona stoji uz cestu, skrivena u polumraku na Marulićevu trgu, naslonjena ležerno na parkirani automobil, u starim ispranim trapericama i gornjem dijelu trenirke.
Odavde ima pregled cijelog bloka, ako treba u nekoliko sekundi može nestati u mraku, a vozači što prolaze imaju pogled na njenu cijelu figuru i dovoljno vremena da odluče li se zaustaviti.
Pozicija je lukavo odabrana, ovo je Anin izlog.

Primjećuje nas čim ulazimo u ulicu, još nismo ni parkirali, a već je naslonjena na prozor s vozačke strane našeg kombija.

- Hvaljen Isus i Marija, trebaš kondome? pita je moj vozač.

Dugo se poznaju, Ana se smije i dok izmjenjuju šale rukom često prelazi po plavoj kosi s izrastom, svezanoj u kratki rep. Njeno, nekoć bez sumnje lijepo lice, unatoč naslagama šminke, ovako izbliza otkriva da je prešla četrdesetu.

I da su joj zadnjih deset bile paklene.

- Znaš da trebam, kakve imaš - pita ga, a on zagrabi u kutiju na stražnjem sjedištu i u ruke joj u tutne njih pedesetak pakiranih u prozirnu plastičnu vrećicu. Pita je za lubrikant, a ona odmahuje glavom, ne treba joj, kaže.

- Moram gibat, danas je onaj seronja u smjeni, moram se pazit, govori dok se udaljava od kombija.

Podijelit će i drugim curama, još kaže.

Ana je prostitutka i ovdje na Marulićevu trgu osjeća se kao kod kuće.

Dečka ima, svodnika ne

Na zagrebačkim ulicama radi godinama, voli prljave viceve, ima dečka s kojim se nedavno gadno posvađala. Nema svodnika, jedan odnos naplaćuje 500 kuna, a seronja o kojem govori šef je smjene u obližnjoj policijskoj postaji koji, čini se, ima pik na cure koje ovuda operiraju.

A njoj nove prijave ne trebaju, ima ih valjda već tridesetak u dosjeu i svaka sljedeća znači novu noć rada, samo da otplati novčanu kaznu.
Ponekad pred suca izlazi tek kad ih skupi više. To se naziva “nastup”.
Kružimo po Donjem gradu, utorak je navečer, blizu ponoći, prva ugodna noć nakon nekoliko kišnih. Najčešće se vraćamo upravo na Marulićev trrg, u Gajevu i oko Glavnog kolodvora. Ovaj potez, između Zelenog vala u smjeru istoka i Botaničkog vrta najživlja je zona zagrebačke ulične prostitucije.
Unatoč svemu, u smjeni ih je malo, samo desetak, ali one koje su se pojavile posla imaju i više nego dovoljno. Prolazimo jednom od ulica, kraj njih tri naslonjenih na automobile, već tri minute kasnije, dok radimo novi krug, na istom mjestu ostala je samo jedna.

- Već su ih pokupili - kaže mi vozač.

Dinamično tržište

On je član outreach tima zagrebačke neprofitne udruge Let. Svakog utorka i petka, od deset navečer pa do dva ujutro, letovci, jedini u Zagrebu, već punih 13 godina obilaze ove žene i dijele im kondome, bočice lubrikanta, besplatne pravne i zdravstvene savjete i samo Bog zna koliko riječi utjehe.
Svaki mjesec podijele im oko 4500 kondoma.
Nitko sa sigurnošću ne može reći koliko ih je ukupno na ulici, ali letovci, koji mnoge od njih znaju poimence, brojku procjenjuju na oko dvije stotine.
Pritom misle samo na one koje su na ulici, što je najniži oblik prostitucije, dok broj onih koje se istim poslom bave u stanovima, hotelskim sobama i organizirano, nitko zapravo ne zna.
Tome koji tu brojku pogodi, tvrde u Letu, treba dati Nobelovu nagradu.
Jer tržište (u nedostatku boljeg naziva) vrlo je dinamično. Mnoge djevojke i žene u ovom poslu su privremeno ili povremeno, raznih su godišta, a lica na uglovima često se mijenjaju.
Većina procjena govori da se u Hrvatskoj prostitucijom bavi između dvije i pet tisuća žena.

- Mrzim riječ na P, mi ovo nazivamo seksualnim radom, a žene seksualnim radnicima - kaže mi Iva Jovović, izvršna direktorica Leta koji se, osim njima, bavi i ovisnicima o drogi kojima dijele besplatne igle. Maleni su tim od šestero ljudi, Ministarstvo zdravlja ovlastilo ih je za ovaj posao, a financirani su s oko milijun kuna godišnje.

S policijom surađuju solidno, kažu, a vrlo vjerojatno djevojke sa zagrebačke štajge poznaju najbolje u gradu. Na terenu su službeno dvije noći u tjednu. Petkom, jer tada su kondomi zbog nadolazećeg vikenda tražena roba, i utorkom, jer ponedjeljak je nakon iscrpljujućeg vikenda neradni dan, pa su ulice uglavnom prazne.

Svih ostalih večeri to izgleda otprilike ovako: na posao se kreće oko deset navečer, vani su do dva ili tri ujutro, spolni odnos naplaćuju 500 kuna, ili prema dogovoru. Nema ljubljenja u usta, kondom je kod većine postao obavezan. One su te koje odlučuju što žele, a što ne, barem u idealnim situacijama.

Jer po jednoj noći, ako imaju svodnika, moraju zaraditi između dvije i četiri tisuće kuna, a ako je večer spora, kako vrijeme odmiče, postaju sve očajnije, pa cijene padaju do 50 kuna za oralni seks, a onda se dozvoljava i analni seks bez zaštite.

Više od polovice ide svodniku, a ako ne donesu dovoljno, on ih ponekad, za primjer ostalima, premlati. Zauzvrat dobiju bolju poziciju na prometnoj cesti i fizičku zaštitu od nasilne mušterije.

Racije su česte, policajci se već oko pola jedanaest pojave s maricom, rastvore vrata i kažu: ajmo cure, upadajte, pa ih voze sucu za prekršaje na Oranice. Tamo su prekršajni nalozi već odštampani, u njih se samo upisuju njihova imena i OIB, pa su ovisno o tome koje su na redu za saslušanje već oko jedan ponovno na svojim uglovima.

Pun prtljažnik robe

- Kad smo počinjali, tamo negdje 2003. trebalo nam je puno vremena da steknemo povjerenje djevojaka. Prvih nekoliko mjeseci sa mnom uopće nisu htjele razgovarati - kaže mi Letov terenski radnik dok obilazimo punktove. Pravnik je po struci, a prtljažnik mu je pun kutija s kondomima, iglama i špricama. Do deset je radio s ovisnicima, sad su na redu prostitutke.

- Život je čudan - smije se.

Tada, na početku, mnoge od djevojaka su ništa ili vrlo malo znale o zdravstvenoj i pravnoj zaštiti.

- Kad bi ih pitali kako se štite, rekle bi nam da piju antibebi pilule za koje su vjerovale da će ih zaštiti i od spolnih bolesti. Kondomi su bili rijetkost, a kad su ih počele prihvaćati, shvatili smo da im jako često pucaju. Zato smo ih počeli euducirati da ih nauče pravilno stavljati. Doslovno smo im otisnuli letke s uputama. Danas je mnogima od njih to osnovno sredstvo za rad.

I to je možda naš najveći uspjeh, dodaje, što su sada pametnije, obrazovanije i posao obavljaju sigurnije.

Zanimljivo, udio ovisnica o drogi među ovom populacijom je zanemariv, ali stvari su daleko od idealnih. Mnoge od njih ovisne su o alkoholu, ali problem broj jedan je kocka, i često se cjelovečernja zarada nakon smjene ostavi u nekom od casina u središtu grada.

Neke su u turbulentnim vezama s muškarcima koji piju i kockaju, često ih napuštaju, dobivaju batine, pa im se opet vraćaju. Neke od njih imaju djecu ili obitelj, većinom su svi socijalno ugroženi. Svaka od njih ima drukčiju priču, ali sve su bez iznimke potresne.

- U našem programu vodimo 220 seksualnih radnica, niti jednu pravim imenom, sve su šifrirane, a polovica od toga su domaće cure. Drugu polovicu čine Romkinje koje kombijima dovoze iz prigradskih naselja poput Kozari boka i djevojke s Kosova ili iz istočne Europe koje su samo u tranzitu. Neke od njih nastave prema Italiji, a kad ih tamo uhite, deportiraju ih ovdje, pa opet rade nekoliko mjeseci na cesti dok ne uhvate drugu priliku. Zarada im odlazi na krijumčare. Mlade Romkinje su one koje su najčešće prisiljene na ovaj posao, doslovno ih navečer ujaci, stričevi ili očevi izbace iz vozila i pokupe ujutro. Te cure najmanje komuniciraju s nama, često ne znaju u kojoj su uopće ulici, lutaju centrom - niže mi Iva Jovović saznanja o trenutnoj situaciji u Zagrebu.

Zanimljivo, nitko od letovaca u deset ili više godina, barem na ovoj uličnoj razini, nije primijetio muškarce koji nude spolni odnos.

Pojašnjavaju mi što žele reći.

- Točnije je zaključiti da nismo naišli na muškarce koji se nude kao muškarci. Ima nekoliko transvestita i transrodnih osoba. Oni uvijek imaju najviše posla, ali su i najčešće žrtve fizičkog nasilja klijenata koji nisu znali ili razumjeli koga su unajmili.

Žestoke reakcije

U patroli s aktivistima Leta nismo slučajno. U javnu raspravu upravo je krenuo prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira po kojem će se, prođe li, prvi put kažnjavati i mušterije. Predložene novčane kazne višestruko su veće od sadašnjih.

Prijedlog je već izazvao žestoke reakcije.

Veći dio Europe okreće se prema liberalizaciji ovih usluga, ali Hrvatska ostaje jedina država Europske unije u kojoj se prostitutke - kažnjavaju. Gdje je onda promjena?

Prije svega, kažu mi sugovornici, javnost mora razlikovati nekoliko termina. Dobrovoljna prostitucija dosad se sankcionirala kao prekršaj s novčanim kaznama od 200 do 800 kuna ili zatvorom od 30 dana, a sve ostalo poput svodništva, maloljetničke prostitucije, prisile bilo kakve vrste i traffickinga spada pod kazneni zakon i kažnjava se s do deset godina zatvora.

Zakon je neprovediv

Novi prijedlog Zakona koji je u raspravi do 6. lipnja za osobe koje ponude ili zatraže spolne usluge za novac ili drugu korist propisuje kaznu od dvije do pet tisuća kuna, dakle desetak puta veće, a za one koji tu uslugu realiziraju kazne se kreću od tri do sedam tisuća kuna ili 40 dana zatvora.

- Ovaj zakon na terenu je neprovediv - kaže mi outreach djelatnik Leta. Visoke novčane kazne i represija ovakve žene, smatra, guraju da još češće izlaze na ulicu i sve dublje u ilegalu.

- Ako u Saudijskoj Arabiji, gdje su propisane smrtne kazne, nisu uspjeli iskorijeniti prostituciju, nitko to neće uspjeti ni ovdje, rezonira. Isti stav ima i Iva Jovović.

- Želim biti jasna: maloljetne seksualne radnice i prisilno prostituiranje mora biti zabranjeno i strogo kažnjavano. Ali ako imamo djevojke starije od 18, poslovno sposobne i izjasnile su se da ovo žele raditi dobrovoljno, onda im treba pokušati pomoći i maksimalno olakšati njihov posao - kaže mi i unaprijed predviđa da se mnoge udruge s njenim stavom neće složiti. Jer Let se zapravo zalaže za legalizaciju prostitucije s međukorakom dekriminalizacije.

Ali to se, smatraju, sigurno neće dogoditi barem još pet do deset godina.

S druge strane Centar za žrtve rata i mreža 14 nevladinih organizacija PETRA već su uputili i službenu primjedbu na Zakon i traže da se predložene kazne primjenjuju samo na mušterije. Prostituciju nazivaju oblikom nasilja, a seksualne radnice žrtvama koje trebaju zaštitu, a ne kažnjavanje. Kupovanje seksualnih usluga smatraju društveno neprihvatljivim činom koji treba kažnjavati, a za seksualne radnice traže mjere kao što su pristup skloništima i savjetovanjima te profesionalnu izobrazbu.

Riječ je o tzv. švedskom modelu koji primjenjuju i Norveška i Island, a od travnja ove godine i Francuska, gdje kažnjavaju samo mušterije.

Dijametralno suprotni stav imaju u Centru za javne politike i ekonomske analize koji je također uputio primjedbu na zakon jer oni bi potpunu legalizaciju. Voditelj Centra Daniel Hinšt smatra da se Hrvatska treba ugledati na zemlje gdje je tržište spolnih usluga slobodno.

Međutim, kakvo je stanje u Europi?

Prije svega, ni jedna država EU ne kažnjava pružatelje usluga, seksualne radnike ili prostitutke, ma kako ih nazivali. U Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj kao i Češkoj, Finskoj, Estoniji, Italiji, Irskoj, Slovačkoj, Bugarskoj i još nekima sama prostitucija je dozvoljena, ali je kaznenim zakonom zabranjen bilo kakav organizirani oblik poput svodništva ili bordela te dječja i prisilna prostitucija. U Letu ipak imaju primjedbe na švedski model koji se često citira kao vrlo uspješan.

- Na jednoj od tribina gledali smo snimke na kojima policajci u paru doslovno pred vratima sobe ili stana za koji sumnjaju da se u njemu odvija prostitucija, osluškuju zvukove spolnog čina. Kad mušterija izlazi van, suoče je s dvije opcije: ili na licu mjesta moraju platiti kaznu, ili idu na prekršajni sud gdje su parnice otvorene za javnost. Naravno da 99 posto mušterija pod prijetnjom javne sramote odmah plati kaznu. Nakon toga policajci davateljicu usluga upisuju u program ili učlanjuju u savjetovalište. Međutim, iskustva pokazuju da se većina njih nakon nekog vremena vraća starom poslu ili bježe u Dansku - prepričava Jovović.

Smatraju da će situacija biti još apsurdnija u Hrvatskoj.

Blaženi građevinari

Zlatno doba za uličnu prostituciju u Zagrebu bilo je krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih. Mušterije su im većinom bili građevinski radnici čije su obitelji često živjele u drugim gradovima. Dolaskom krize građevinski sektor prvi se urušio, a radnici iščezli, pa su kao klijenti ostali samo vozači kamiona (motel Plitvice i danas je jedna od aktivnijih lokacija) i - penzioneri.

- Nećete vjerovati, ali dani kad je promet bio pojačan bio je onaj dan u mjesecu kad su sjedale penzije. Ali kako su se s godinama one snižavale, a cijene usluga rasle, to se prepolovilo. Danas je mušterija sve manje, pa tako i djevojaka na cesti - opisuju mi letovci.

U ovakvoj situaciji policija će teško uhvatiti mušterije koje djevojke kupe u automobile.

- Cure je lako pokupiti, ali ne vjerujem da će policajci trčati za autima s pendrecima u rukama. Kako će ih privoljeti da priznaju djelo? Moraju ih uhvatiti na djelu i dobiti priznanje, a to je nemoguće - govore aktivisti.

U onom drugom, kaznenom dijelu, stvari su puno jasnije.

Članak 157. KZ-a jasno kaže: šest mjeseci do pet godina zatvora za onoga tko drugu osobu namamljuje, vrbuje ili potiče na pružanje spolnih usluga. Do deset godina zatvora propisano je za one koji to rade silom ili prijetnjom, obmanom ili prevarom, zloporabom ovlasti ili odnosa zavisnosti. Javno oglašavanje prostitucije kažnjava se zatvorom do tri godine, a prekršajni zakon uz novčane kazne predviđa i zaštitne mjere liječenja od spolnih bolesti ili AIDS-a.

- Ne raspolažemo takvim podacima - odgovaraju u Ministarstvu unutarnjih poslova kad ih pitate imaju li podatak o broju osoba koje se bave prostitucijom u Hrvatskoj, ali kao alternativu navode statističke podatke o kaznenim i prekršajnim prijavama.

Najveća brojčana promjena dogodila se upravo u Zagrebu gdje su lani prijavljena čak 133 kaznena djela iz gore opisanog članka 157. KZ-a.

To je porast od nevjerojatnih 2560 posto u odnosu na 2014. godinu kad je prijava bilo samo - pet. Toliko ih je i ove godine u prva četiri mjeseca.

Pritom treba napomenuti kako je ovaj skok rezultat nekoliko uspješnih akcija te se ne izražava u broju prijavljenih osoba nego djela. Nema dakle naglog procvata prostitucije u Zagrebu, nego je isti broj osoba (njih 20) dobio više kaznenih prijava svaki.

Nakon Zagreba najgori je Zadar gdje je prije dvije godine prijavljeno 21 kazneno djelo, lani samo dvije, a ove ponovno u samo četiri mjeseca njih 13.

Pritom u čak 16 od 20 policijskih uprava ove godine nije zabilježeno nijedno kazneno djelo prostitucije, a u njih čak 9 niti jedno nije zabilježeno u zadnje tri godine.

Represivni aparat

Kad se gleda po državljanstvu, u zadnje tri godine od 83 prijavljene osobe prijavljeni su, uz Hrvate, i jedan Talijan, dva Mađara, dva Nijemca, i dva državljana BiH.

Što nam ove brojke zapravo govore?

Prostitucijom se uglavnom bavi isti broj ljudi, a većinom su orijentirani na najveće gradove, posebno Zagreb. Kakva je situacija s prekršajima?

Krenimo redom: u 2014. godini na području Hrvatske zbog odavanja prostituciji prijavljeno je 170 osoba, lani njih 72, a dosad u 2016. 12 osoba, sve redom žene, uz iznimku tri muškarca.

Statistika otkriva da su uhićenja uglavnom izvedena na javnim mjestima, dakle trgovima, ulicama i slično i puno rjeđe na tzv. drugim mjestima poput stanova ili hotelskih soba. Odnos u tri godine je 203 uhićenja na javnom mjestu naspram 56 u privatnim prostorima.

Sve ovo potvrđuje iskustva s terena letovaca: ulična prostitucija možda je najniži obli,k ali je i najviše na udaru represivnog aparata.

Ivana Radačić viša je znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i članica EU COST Action Comparing European Prostitution Policies. Smatra da su osobe koje se u Hrvatskoj bave prostitucijom u potpunosti isključene iz javnog diskursa, stigmatizirane i marginalizirane.

Kriminalizacija u tome zasigurno ne pomaže, kaže mi.

- Predložene izmjene Zakona nisu zadovoljavajuće jer se i dalje kažnjavaju osobe koje se bave prostitucijom i to s još većim novčanim kaznama. Protiv toga se zalažu tijela UN-a i EU parlament, s tim da tijela UN-a zastupaju model potpune dekriminalizacije dobrovoljne prostitucije, a EU parlament je skloniji tzv. švedskom modelu, objašnjava.

Radačić smatra da bi novi Zakon doveo do još veće ugroze prava osoba koje se ovim poslom bave.

Kao i letovci, boji se da će na udaru, kao i dosad, biti upravo ulična prostitucija.

Nedavno je provela analizu presuda Prekršajnog suda u Zagrebu u zadnje dvije godine.

- Otkrila sam kako je uvijek riječ o ekonomski ugroženoj kategoriji žena, nezaposlenih, s niskom ili srednjom stručnom spremom, često samohranim majkama s mnogobrojnom djecom. Po 12 ili više puta godišnje završavaju u zatvoru i na sudu. Kako bi te žene trebale zaraditi da plate kazne od dvije do sedam tisuća kuna? I treba li puniti zatvore ovom populacijom - pita se.

Potvrđuje mi da se u EU glavna debata vodi između legalizacije koja bi prostituciju kao specifičnu vrstu posla regulirala, i švedskog modela koji prostitutke smatra žrtvama nasilja, pa se kažnjavaju samo mušterije.

Tko će ih zaštititi?

- Oba modela imaju svoje probleme, a organizacije za prava seksualnih radnika se zalažu za oblik dekriminalizacije koji postoji na Novom Zelandu i u australskoj državi New South Wales. Dekriminalizacija se od legalizacije razlikuje po tome što su u fokusu prava osoba koje se bave prostitucijom, a ne javni interes poput javnog zdravlja - objašnjava Radačić.

Za nju kriminalizacija prostitucije pogoršava stvari. Žene koje usluge pružaju imat će manje vremena za procjenu svojih mušterija zbog straha od policije, rjeđe će zvati policiju u pomoć zbog nasilnog klijenta zbog visokih kazni, policiji i pravosudnom sustavu ostavljen je prostor za kršenja prava, a povećava se i rizik od prenošenja spolnih bolesti.

Radačić je u veljači radila istraživanje na Novom Zelandu i svjedočila je, kaže, mnogim prednostima njihovog modela dekriminalizacije dobrovoljne prostitucije.

- Policija i seksualne radnice imaju bolji odnos, policajci nisu više progonitelji nego zaštitnici, a sindikat prostitutki (NZPC) jednom mjesečno sastaje se sa socijalnim službama i policijom, a sudstvo kažnjava nasilnike. Ovakav sustav pridonosi pravima osoba koje se bave prostitucijom, provode se programi prevencije spolno prenosivih bolesti. Hrvatska sustav podrške osobama koje se bave prostitucijom, nema - zaključuje doc. dr. sc. Radačić.

Pitanje je hoće li ga žene poput Ane uopće dočekati - žive?

http://www.jutarnji.hr/