Bavim se prostitucijom od 17. godine. Najvažnije mi je da moje dijete ima što jesti

Prostitucija se u Srbiji tretira kao prekršaj, a regulirana je samo jednim člankom Zakona o javnom redu i miru

Žene najčešće kažu da ih je u prostituciju natjerala potreba da prežive jer drugog posla nema. Jedna od njih priča da je počela nuditi svoje tijelo preko interneta tek u pedesetim godinama života. Zbog starosti, kaže, nisu je htjeli zaposliti čak ni kao peračicu posuđa, piše Deutsche Welle.

Gordana Stojaković postavlja pitanje može li se prostitucija u Srbiji uopće nazvati „seksualnim radom" jer su žene na prostituciju prisiljene zato što nemaju drugu mogućnost. „Uvjet dobrovoljnosti znači da žena može raditi bilo koji drugi posao bez nekih posebnih uvjeta i tako stvoriti ekonomsku sigurnost za sebe i obitelj. Ako to nije slučaj, zar nismo onda više na terenu ljudskih prava, a manje na terenu radnih odnosa?"

Makroi šetaju slobodno

Prostitucija se u Srbiji tretira kao prekršaj, a regulirana je samo jednim člankom Zakona o javnom redu i miru. Taj se zakon pred zastupnicima posljednji put našao u siječnju prošle godine kada je izmjenama zakona kazna zatvora za osobe koje se odaju prostituciji povećana s 30 na 60 dana i uvedena je mogućnost novčane kazne. Te kazne, međutim, prostitutke najčešće ne mogu platiti pa odlaze u ženski zatvor u Požarevcu. „Sudska tijela obično zbrajaju kazne pa one budu enormne. Nama su dolazile djevojke s rješenjima od suda na više od 150.000 dinara. One nemaju taj novac pa u zatvoru ostaju i po nekoliko mjeseci", kaže za DW Nebojša Đurasović iz udruge "Prevent", koja već deset godina prati ovu problematiku i pomaže seksualnim radnicama.

Izmjenama zakona, u kaznene odredbe uvode se i osobe koje se koriste uslugama prostitucije. To je prvi put da zakon prepoznaje i muškarce. „Dobro je što sada izostaje praksa da se oni pozivaju na sud samo kao svjedoci protiv žena u prostituciji, zato što bi i oni trebali bili procesuirani. Međutim, nije bilo slučajeva da se sudi muškarcima, ta se norma ne primjenjuje", tvrdi Đurasović.

Muškarci tako ostaju izvan interesa institucija i javnosti – i ona grupa muškaraca koji su korisnici seksualnih usluga i oni muškarci koji čine posredničku mrežu. „Prvu grupu čine naši rođaci, prijatelji, susjedi svih generacija, heteroseksualni muškarci koji zapravo induciraju sve što se unutar prostitucije događa, a druga grupa odgovara na njihove strahove – da se ne sazna da su sudionici u prostituciji i zbog strahova od bolesti", kaže Gordana Stojaković. „Samo se na žene gleda kao na nedostojne i manje vrijedne, dok se muškarci koji su u tome promatraju kao biznismeni koji samo koriste ono što im se pruža. Novac je agens koji za njih znači da mogu sve, pa čak i maltretirati i tući."

http://www.vecernji.hr